Davne 1890. godine, naša priča započela je sa strašću i posvećenošću jedne porodice koja je odlučila da svojim sugrađanima ponudi najbolje od pekarskih đakonija. Sa osnovnim sastojcima, ali neograničenim entuzijazmom, naši preci su počeli praviti hljeb i kifle koji su postali neodvojivi dio svakodnevnice tuzlanskih građana da navrate u našu pekaru.
Prema historijskim izvorima najstarija Tuzlanska pekara koja radi u kontinuitetu je pekarska radnja porodice Hukić. Kao zanatska i trgovačka porodica, Hukići doseljavaju u Tuzlu oko 1860. godine.
Tuzlanska stara čaršija već više od stotinu godina miriše finom, zamamnom aromom svježe pečenog hljeba. To je miris koji je dopirao iz stare krušne peći, Hukića pekare.
O tome govore i prvi pisani tragovi o pekari u vlasništvu našeg pretka i osnivača Mujage Hukića iz 1890. godine i nalazimo ga u Bosanskom glasniku (Bosnicher Bote) koji je izlazio u Beču.
Poslije Mujage pekarstvom se nastavio baviti njegov sin Salko, a od 1940. godine tradiciju nastavlja Salkov sin Ahmet.
U pekarskoj radnji Hukić hljeb i peciva su nastajali na starinski način, a mjesilo se ručno po tradicionalnim recepturama.
Svježi mirisi hljeba i peciva nošenih u pletenim korpama širili su se tuzlanskim mahalama i sokacima gdje su ih željno isčekivale tuzlanske porodice i stare tuzlanske aščije.
Nakon prerane Ahmetove smrti od 1971. godine Pekarski zanat Hukića nastavlja Ahmetov sin Dževad, u gradu poznatiji kao Nedžad.